Lijekovi za suzbijanje bolova kao što su asetilsalicilna kiselina, paracetamol, nesteroidni antireumatici kao što su ibuprofen, ketoprofen, naproksen , ukoliko se koriste u preporučenom vremenskom period, prihvatljivo su neškodljivi. Za analgetske svrhe ne treba ih uzimati duže od 7 do 10 dana. Ukoliko simptomi ne prolaze, strogo se nalaže posjeta ljekaru.
Generalno, nesteroidni antireumatici i acetilsalicilana kiselina mogu izazvati žgaravicu, razne probavne smetnje i peptički ulkus, te ih nije preporučljivo uzimati na prazan želudac.
Osobe osjetljive na ovu vrstu lijekova, kao zamjenu mogu uzimati paracetamol koji se koristi za suzbijanje bolova i snižavanje povišene tjelesne temperature, a koji manje ispoljava zelučane smetnje. Za razliku od gore navedenih lijekova, paracetamol ima manje protuupalno djelovanje.
Dugoročno uzimanje paracetamola, a posebno visokih doza, nije preporučljivo jer može dovesti do oštećenja bubrega (nefrotoksičnosti) i hepatotoksičnosti (oštećenja jetre).
Obzirom da mnogi preparati u slobodnoj prodaji, namjenjeni smirivanju bolova i simptoma prehlade, gripe i sinusnih tegoba, sadrže paracetamol, potrebno je paziti da se ne uzimaju istovremeno.
Lijekovi za suzbijanje alergije, antihistaminici, mogu izazvati pospanost, klonulost, pa stoga bavljenje težim fizičkim poslom i upravljanje motornim vozilima može postati dosta rizično.
Nuspojave su posebno izražene kod stariji osoba. Upotreba ovakvih lijekova je preporučljiva u večernjim satima, s tim da danas na tržištu postoje antihistaminici koji nemaju ove nuspojave, tako da se preporučuje kosultacija sa ljekarima odnosno magistrima farmacije kada je u pitanju upotreba ovakvih preparata.
Bolesnici sa astmom, emfizemom ili hroničnim bronhitisom, hipertireozom, hipertrofijom prostate, srčani bolesnici, ne bi smjeli uzimati antihistaminike bez stručnog nadzora ljekara.
Žgaravica i nadutost danas predstavljaju česte simptome. Uzimanje terapije na svoju ruku nije preporučljivo jer postoji jako puno uzroka koji mogu dovesti do ovakvog stanja, a samoliječenje može dovesti do maskiranja težih oboljenja. Cilj je smanjiti lučenje želučane kiseline što se postiže blokatorima histaminskih receptora (kao što je ranitidin), te inhibitorima protonske pumpe (kao što je pantoprazol), te time zaustavi žgaravicu i nadutost. Antacidi, za razliku od ovih lijekova samo neutrališu želučanu kiselinu. Antacidi u sebi sadrže soli aluminijuma, magnezijuma, kalcij karbonat i natrij bikarbonat.
Ovi preparati mogu stupiti u interakciju sa nizom lijekova, tako da ih sa oprezom uzimaju srčani bolesnici, osobe sa povišenim tlakom ili bubrežnim bolestima. Prevelika upotreba antacid koje sadrže aluminijeve soli može dovesti do opstipacije, dok magnezijeve soli dovode do laksativnog djelovanja. Danas u upotrebi postoji kombinacija ovih soli, koje djeluju brzo i dugotrajno, te imaju nizak rizik od ovih nuspojava.
Preparat koji se mozda najčešće koristi u samomedikaciji za ovakve simptome, jeste zasigurno natrij hidrogenkarbonat (soda bikarbona). Soda bikarbona predstavlja brz neutralizator kiseline i ublažava žgaravicu, ali njena duža upotreba nije preporučljiva jer može dovesti do metaboličke alkaloze (povećanje ph vrijednosti krvi, čime se remeti acido bazni status). Soda bikarbona nije preporučljiva osobama sa visokim arterijskim pritiskom i zatajenjem srca, zbog visokog sadržaja natrija.
Da biste izbjegli opasne interakcije lijekova, vrlo je važno naglasiti svom ljekaru ili magistru farmacije u apoteci sve lijekove koje uzimate, koje ste uzimali ili planirate uvesti kao terapiju.
Posebna pažnja se odnosi na djecu, odnosno njihove roditelje/staratelje i stariju populaciju. Dječiji organizam drugačije metaboliše lijekove i drugačije na njih reaguje od organizma odrasle osobe. Poseban akcenat je stavljen na dozu i vremenski interval uzimanja lijeka.
Obzirom da metabolizam i izlučivanje lijekova najčešće ide preko jetre i bubrega, poseban je oprez kod starije populacije, kod koje funkcija ovih organa može biti oštećena. To je jedan od glavnih razloga i povećane interakcije lijekova. Kod takvih pacijenata je potrebno prilagođavati doziranje lijekova.
mr. ph Selma Zukić